Doba brzog življenja podrazumijeva život bez razmišljanja, bez traganja za dubljim smislom
svijeta koji nas okružuje. Danas nam sve dolazi servirano, i hrana i informacije, pa nema
potrebe da se zamaramo, kad drugi odrađuju posao za nas. Mediji će za nas odlučiti ko su
dobri momci, a ko loši; ko se bori za univerzalne ljudske vrijednosti , a koji su to nazadni
elementi u društvu. Naše je samo da gledamo TV, da čitamo portale i novine i da lijepo sve
ponuđene informacije usisamo i prihvatimo kao realnost. A šta se krije iza medijske priče, o
tome nećemo, jer ubrzo će utakmica, moramo ići po djecu u školu, posla imamo preko glave,
a još i punica dolazi...
svijeta koji nas okružuje. Danas nam sve dolazi servirano, i hrana i informacije, pa nema
potrebe da se zamaramo, kad drugi odrađuju posao za nas. Mediji će za nas odlučiti ko su
dobri momci, a ko loši; ko se bori za univerzalne ljudske vrijednosti , a koji su to nazadni
elementi u društvu. Naše je samo da gledamo TV, da čitamo portale i novine i da lijepo sve
ponuđene informacije usisamo i prihvatimo kao realnost. A šta se krije iza medijske priče, o
tome nećemo, jer ubrzo će utakmica, moramo ići po djecu u školu, posla imamo preko glave,
a još i punica dolazi...
Toyotini džipovi vs najmoćnija sila svijeta
U toj medijskoj fabrici proizveden je brend svjetskog glasa - ISIL. Jedna banda plaćenika,
kriminalaca, ubica, narkomana, silovatelja teroriše milione ljudi, a vidi čuda , ni američki zračni
napadi ne mogu im ništa.Ti isti mediji, očekuju od nas da povjerujemo kako je gore navedena banda
realnost, da su oni “neuništivi” i da se u najmanju ruku trebaju shvatiti kao neki faktor, s kojim se u
budućnosti mora pregovarati. Gledam snimke i fotografije terorista ISIL-a na Toyotinim terencima,
a sa druge strane pogledam američke nosače aviona u Perzijskom zaljevu, sve te radare,
bespilotne letjelice, avione, pa onda pogledam NATO baze u Turskoj, Jordanu, zaljevskim zemljama
i treba da idem protiv zdravog razuma i prihvatim da je situacija na terenu odraz realnog omjera
snaga.
Zatim, pogledam malo dublje u prošlost i vidim kako već polovinu jednog stoljeća Sjedinjene Države
naoružavaju i obučavaju borce Al kaide u vojnim centrima u Pakistanu. Pretpostavlja se da je
u periodu 1982-1992 u Pakistanu obučeno oko 35 000 boraca iz 43 zemlje svijeta. Još je
Ronald Regan ove teroriste nazvao “borcima za slobodu”, jer trebali su mu tada da “oslobode”
Afganistan od Sovjetskog saveza. Ono što je nekad bio Pakistan, danas je Turska. NATO i Vrhovna
komanda Turske bili su zaduženi za regrutaciju plaćenika ISIL- a i Al- Nusra fronta još od početka
sirijske krize 2011. godine.
Prema izraelskim obavještajnim podacima operacija se sastojala u :”dovođenju hiljada muslima-nskih dobrovoljaca u zemlje Bliskog Istoka, kako bi se borili rame uz rame sa sirijskim
pobunjenicima. Turska vojska će ih primiti, trenirati i osigurati njihov prolaz u Siriju.” I na kraju,
borci za “islamsku državu” liječe se u improviziranim izraelskim bolnicama na okupiranoj Golanskoj
visoravni, gdje su ih nedavno posjetili izraelski premijer Benjamin Natanjahu i pripadnici izraelskih
obavještajnih službi.
Dakle SAD, Izrael i Turska obučavaju teroriste, protiv kojih se poslije “neuspješno bore”, i greškom
im svaki dan iz aviona bacaju pomoć, namijenjenu Kurdima. Tehnika i oprema redovno zakazuju kad
je u pitanju ISIL, i kad je u pitanju Palestina - tamo se greškom gađaju bolnice. Međutim, kad se radi
o Venecueli, Iranu, Kubi imaju nepogrješive bespilotne letjelice koje dokazuju nelegalne aktivnosti
ovih država. Ludi svijete!
Erdoganovi eksperimenti
Prije par sedmica , u zvaničnoj posjeti Turskoj, boravio je papa Franjo. Susreo se tamo sa turskim
predsjednikom Erdoganom, a to je onaj isti Erdogan, čija je vojska obučavala teroriste ISILA
(DAIŠA). Međutim, zajedno su uputili “poruku mira”, te naglasili kako se problemi u svijetu ne smiju
rješavati vojnim putem. Erdogan je na press konferenciji održanoj poslije sastanka sa papom
izjavio kako je zabrinut zbog rastuće islamofobije u svijetu i da mu je žao što svijet muslimane
etiketira kao teroriste, te je osudio nasilje na Bliskom Istoku. Za to vrijeme policija je “nenasilnim”
suzavcima tjerala studente okupljene oko novosagrađene predsjedničke palače, koja je koštala
gotovo pola milijarde eura. Dvadeset i dvije osobe su privedene. Palača se prostire na oko 200.000
metara kvadratnih, a mediji u Turskoj je uspoređuju sa Čaušeskuevom palačom u Rumuniji.
Samo dan nakon ove “pomirljive” izjave, Erdogan je apelirao na svjetsku javnost da odobri kopnenu
vojnu akciju u Siriji i Iraku, kako bi se “riješio problem ISIL-a”. A kad kaže rušenje ISIL-a, Erdogan
podrazumijeva rušenje Assada, svog donedavnog prijatelja.
Turska opozicija, već tri-četiri godine traži od Erdogana da se zatvore granični prijelazi prema Siriji,
jer se koriste za prelazak ISIL-ovih boraca na tlo Sirije. Ali Erdogan i ne pomišlja da to uradi,
draža mu je nafta koju po barelu od ISIL-a kupuje za tridesetak dolara.
Stanovnici turskih pograničnih gradova su prestravljeni jer njihovim gradovima i selima hodaju
nepoznati ljudi, koji odsjedaju u njihovim hotelima, liječe se u njihovim bolnicama, a sve besplatno.
Nekada su to bila mirna idilična mjesta u kojima se svi poznaju, a danas u njima ima više stranaca
nego domicilnog stanovništva.
I tako Erdogan igra na hiljadu strana, na jednoj strani se zalaže, riječima, za nezavisnu Palestinu, a
sa druge strane unaprjeđuje veze sa Izraelom. Pred muslimanima kritikuje Zapad i Izrael, pred
zapadnim se zvaničnicima kune u demokratiju, sa Putinom pregovara o ekonomskoj suradnji, a od
ISIL-a kupuje jeftinu naftu. Ukratko, vodi jednu šibicarsku politiku kratkoročnog profita, koja je
neodrživa, jer ubrzo na naplatu dolaze svi dugovi i prema Zapadu, i prema Izraelu, i prema ISIL-u i prema Putinu. Erdogan želi promijeniti narodnu izreku te dokazati cijelom svijetu kako se može
sjediti, ne samo na dvije, nego i na pet-šest stolica istovremeno. Najveći će gubitnik u cijeloj priči biti
Turski narod.
Ruska prilika
Nekoliko dana kasnije u posjetu Turskoj doputovao je ruski predsjednik Vladimir Putin, a devetog
decembra u Ankari je boravio britanski premijer David Kameron. Kako mediji javljaju, potpisano je
nekoliko ugovora ekonomske prirode između Rusije i Turske. Budući da je Rusija Zapadu uvela
kontra sankcije, rusko tržište je otvoreno za proizvode iz drugih država. Turska bi mogla profitirati,
ali je pitanje da li je Erdogan spreman okrenuti stranicu, jer mnogo je uložio u arapsko proljeće, a
da ne spominjemo turske “investicije” u Siriji i Iraku, od kojih je stradalo na desetine nedužnih civila,
a što je najgore zamjerit će se svojim zapadnim mentorima. Također, Putin bi za uzvrat mogao
tražiti promjenu turske politike prema Siriji, što bi Zapad stavilo na muke, a iz svega toga Erdogan
bi na ulicama mogao dobiti nove proteste i destabilizaciju. Neki se nadaju da bar ovu šansu turski
predsjednik neće prokockati, ali oni koji ga bolje poznaju misle da će ova Putinova posjeta Turskoj,
proći kao i ona nedavna u Srbiji - Tresla se gora, rodio se miš.
(Poskok.info)
U toj medijskoj fabrici proizveden je brend svjetskog glasa - ISIL. Jedna banda plaćenika,
kriminalaca, ubica, narkomana, silovatelja teroriše milione ljudi, a vidi čuda , ni američki zračni
napadi ne mogu im ništa.Ti isti mediji, očekuju od nas da povjerujemo kako je gore navedena banda
realnost, da su oni “neuništivi” i da se u najmanju ruku trebaju shvatiti kao neki faktor, s kojim se u
budućnosti mora pregovarati. Gledam snimke i fotografije terorista ISIL-a na Toyotinim terencima,
a sa druge strane pogledam američke nosače aviona u Perzijskom zaljevu, sve te radare,
bespilotne letjelice, avione, pa onda pogledam NATO baze u Turskoj, Jordanu, zaljevskim zemljama
i treba da idem protiv zdravog razuma i prihvatim da je situacija na terenu odraz realnog omjera
snaga.
Zatim, pogledam malo dublje u prošlost i vidim kako već polovinu jednog stoljeća Sjedinjene Države
naoružavaju i obučavaju borce Al kaide u vojnim centrima u Pakistanu. Pretpostavlja se da je
u periodu 1982-1992 u Pakistanu obučeno oko 35 000 boraca iz 43 zemlje svijeta. Još je
Ronald Regan ove teroriste nazvao “borcima za slobodu”, jer trebali su mu tada da “oslobode”
Afganistan od Sovjetskog saveza. Ono što je nekad bio Pakistan, danas je Turska. NATO i Vrhovna
komanda Turske bili su zaduženi za regrutaciju plaćenika ISIL- a i Al- Nusra fronta još od početka
sirijske krize 2011. godine.
Prema izraelskim obavještajnim podacima operacija se sastojala u :”dovođenju hiljada muslima-nskih dobrovoljaca u zemlje Bliskog Istoka, kako bi se borili rame uz rame sa sirijskim
pobunjenicima. Turska vojska će ih primiti, trenirati i osigurati njihov prolaz u Siriju.” I na kraju,
borci za “islamsku državu” liječe se u improviziranim izraelskim bolnicama na okupiranoj Golanskoj
visoravni, gdje su ih nedavno posjetili izraelski premijer Benjamin Natanjahu i pripadnici izraelskih
obavještajnih službi.
Dakle SAD, Izrael i Turska obučavaju teroriste, protiv kojih se poslije “neuspješno bore”, i greškom
im svaki dan iz aviona bacaju pomoć, namijenjenu Kurdima. Tehnika i oprema redovno zakazuju kad
je u pitanju ISIL, i kad je u pitanju Palestina - tamo se greškom gađaju bolnice. Međutim, kad se radi
o Venecueli, Iranu, Kubi imaju nepogrješive bespilotne letjelice koje dokazuju nelegalne aktivnosti
ovih država. Ludi svijete!
Erdoganovi eksperimenti
Prije par sedmica , u zvaničnoj posjeti Turskoj, boravio je papa Franjo. Susreo se tamo sa turskim
predsjednikom Erdoganom, a to je onaj isti Erdogan, čija je vojska obučavala teroriste ISILA
(DAIŠA). Međutim, zajedno su uputili “poruku mira”, te naglasili kako se problemi u svijetu ne smiju
rješavati vojnim putem. Erdogan je na press konferenciji održanoj poslije sastanka sa papom
izjavio kako je zabrinut zbog rastuće islamofobije u svijetu i da mu je žao što svijet muslimane
etiketira kao teroriste, te je osudio nasilje na Bliskom Istoku. Za to vrijeme policija je “nenasilnim”
suzavcima tjerala studente okupljene oko novosagrađene predsjedničke palače, koja je koštala
gotovo pola milijarde eura. Dvadeset i dvije osobe su privedene. Palača se prostire na oko 200.000
metara kvadratnih, a mediji u Turskoj je uspoređuju sa Čaušeskuevom palačom u Rumuniji.
Samo dan nakon ove “pomirljive” izjave, Erdogan je apelirao na svjetsku javnost da odobri kopnenu
vojnu akciju u Siriji i Iraku, kako bi se “riješio problem ISIL-a”. A kad kaže rušenje ISIL-a, Erdogan
podrazumijeva rušenje Assada, svog donedavnog prijatelja.
Turska opozicija, već tri-četiri godine traži od Erdogana da se zatvore granični prijelazi prema Siriji,
jer se koriste za prelazak ISIL-ovih boraca na tlo Sirije. Ali Erdogan i ne pomišlja da to uradi,
draža mu je nafta koju po barelu od ISIL-a kupuje za tridesetak dolara.
Stanovnici turskih pograničnih gradova su prestravljeni jer njihovim gradovima i selima hodaju
nepoznati ljudi, koji odsjedaju u njihovim hotelima, liječe se u njihovim bolnicama, a sve besplatno.
Nekada su to bila mirna idilična mjesta u kojima se svi poznaju, a danas u njima ima više stranaca
nego domicilnog stanovništva.
I tako Erdogan igra na hiljadu strana, na jednoj strani se zalaže, riječima, za nezavisnu Palestinu, a
sa druge strane unaprjeđuje veze sa Izraelom. Pred muslimanima kritikuje Zapad i Izrael, pred
zapadnim se zvaničnicima kune u demokratiju, sa Putinom pregovara o ekonomskoj suradnji, a od
ISIL-a kupuje jeftinu naftu. Ukratko, vodi jednu šibicarsku politiku kratkoročnog profita, koja je
neodrživa, jer ubrzo na naplatu dolaze svi dugovi i prema Zapadu, i prema Izraelu, i prema ISIL-u i prema Putinu. Erdogan želi promijeniti narodnu izreku te dokazati cijelom svijetu kako se može
sjediti, ne samo na dvije, nego i na pet-šest stolica istovremeno. Najveći će gubitnik u cijeloj priči biti
Turski narod.
Ruska prilika
Nekoliko dana kasnije u posjetu Turskoj doputovao je ruski predsjednik Vladimir Putin, a devetog
decembra u Ankari je boravio britanski premijer David Kameron. Kako mediji javljaju, potpisano je
nekoliko ugovora ekonomske prirode između Rusije i Turske. Budući da je Rusija Zapadu uvela
kontra sankcije, rusko tržište je otvoreno za proizvode iz drugih država. Turska bi mogla profitirati,
ali je pitanje da li je Erdogan spreman okrenuti stranicu, jer mnogo je uložio u arapsko proljeće, a
da ne spominjemo turske “investicije” u Siriji i Iraku, od kojih je stradalo na desetine nedužnih civila,
a što je najgore zamjerit će se svojim zapadnim mentorima. Također, Putin bi za uzvrat mogao
tražiti promjenu turske politike prema Siriji, što bi Zapad stavilo na muke, a iz svega toga Erdogan
bi na ulicama mogao dobiti nove proteste i destabilizaciju. Neki se nadaju da bar ovu šansu turski
predsjednik neće prokockati, ali oni koji ga bolje poznaju misle da će ova Putinova posjeta Turskoj,
proći kao i ona nedavna u Srbiji - Tresla se gora, rodio se miš.
(Poskok.info)